KRATKOVIDOST
Najpoznatija refrakcijska anomalija (dioptrijska greška) koja se javlja kod djece školskog uzrasta je kratkovidost. Kratkovidost je nemogućnost oka da bez upotrebe naočala ili kontaktnih leća jasno vidi udaljene objekte. Kratkovidost može biti prisutna i prije polaska djeteta u školu ali u daleko najvećem broju slučajeva počinje tokom prvih godina školovanja. Iako do kraja nije poznat uzrok kratkovidosti, smatra se da pored nasljedne komponente i intenzivan rad na blizinu, dug period školovanja, obimne zadaće, upotreba digitalnih uređaja, što srećemo u razvijenim zemljama, doprinosi porastu broja kratkovidih osoba.
Šta treba znati?
Kratkovida djeca odlično vide na blizinu te je u okviru online modela praćenja školske nastave gotovo nemoguće primijetiti da dijete ima ovaj problem. Tokom odvijanja nastave u školi, nastavnik može primijetiti da dijete slabije čita tekst napisan na tabli ili prikazan na projektoru (slabije vidi na daljinu).
Važno! Mali i veliki odmor koji u okviru redovne nastave započinju nakon 45 minuta nastave, Tokom online nastavnog modela odmor treba biti nakon svakih 20 minuta. Ovo je stoga što je prilikom rada na blizinu a naročito na digitalnom uređaju potrebno praviti češće pauze i odmarati oči, kako bi se prevenirala pojava kratkovidosti i sindroma suhog oka.
DALEKOVIDOST
Dalekovidost je anomalija kod koje se svjetlosni zraci koji treba da padnu na centar jasnog vida na očnom dnu, padaju iza oka, što je moguće ispraviti ili uz učešće očnih mišića koji se kontrahuju te dovode do promjene zakrivljenosti očne leće, ili upotrebom sočiva u naočalama ili lećama. Dalekovidost je u odnosu na kratkovidost češće prisutna u male djece pretškolskog uzrasta. Obično je prisutna od rođenja a najčešće se ustanovljava u dobi od tri godine, nerijetko nakon što se kao prvi znak smetnji vida pojavi strabizam.
Dalekovida djeca mogu vidjeti dobro i na daljinu i na blizinu bez upotrebe naočala, Zato je česta pojava da dalekovida djeca odbacuju naočale uz tvrdnju da vide bolje bez njih. U tom slučaju umjesto da naočalama koriguju refrakcijsku grešku, uključuju se u funkciju gledanja očni mišići koji su tada višestruko "opterećeni". Ukoliko je dalekovidost mala, te nema nikakvih očnih smetnji niti bolesti, ovakav režim može biti dopušten uz redovne kontrole oftalmologa. Ukoliko pak postoji slabovidost jednog ili oba oka, ukoliko pacijent bez naočala ne vidi posljednji red slova na test tabli ili ima strabizam uzrokovan dalekovidošću, neophodna je korekcija refrakcijske greške kao i tretman slabovidosti.
Važno!
Nastavnici ili roditelji teže otkrivaju da dalekovido dijete ne vidi dobro, naročito ako ono ima jedno oko koje bolje vidi, te se lako može previdjeti problem drugog oka. Djeca mlađeg uzrasta se rijetko žale na smetnje vida.
Zanimljivo
Iako dalekovida djeca imaju mnogo više poteškoća prilikom rada na blizinu od kratkovidih, rast dioptrije je češći kod kratkovidih, tj. ne očekuje se da plus dioptrija tokom školskog perioda raste.
SLABOVIDOST
Slabovidost je nemogućnost jednog ili oba oka da vidi jasno udaljeni objekat čak i uz pomoć naočala. Liječenje slabovidosti sprovodi se zatvaranjem jednog oka i najbolji rezultati se postižu u predškolskom uzrastu. Ipak jedan broj djece u nižim razredima osnovne škole i dalje treba da jača vidnu oštrinu slabijeg oka, tj. da nosi flaster na jednom oku. Od velikog je značaja razumijevanje i saradnja pedagoga i roditelja, kako bi dijete tokom školskih aktivnosti moglo da adekvatno sprovodi ovaj tretman, propisan od strane oftalmologa.
Starija djeca školskog uzrasta se češće žale na glavobolje ili povremeno neodređene smetnje vida kao što su gubitak fokusa ili pojava duplih slika. Ove smetnje mogu da budu rezultat nekorigovane refrakcione anomalije, ali i nekih drugih stanja, te je potrebno osim oftalmološkog pregleda obaviti i pregled specijaliste pedijatra ili neurologa.
TRETMAN
Pregled djece školskog uzrasta obavezno se odvija u midrijazi (nakon širenja zjenica) jer usljed pretjerane aktivnosti očnih mišića, aparat za mjerenje dioptrije kod dalekovide djece može izmjeriti čak i minus dioptriju, što bi bilo pogrešno korigovati minus naočalama.
Refrakcijske anomalije u školskom uzrastu koriguju se naočalama, a kod starije djece i kontaktnim lećama. Adekvatna higijena i pravilno rukovanje lećama važni su kako bi se spriječije moguće infekcije oka.
Operativno liječenje, tj. skidanje dioptrije hirurškim putem ne savjetuje se do završetka rasta organizma i stabilizacije vrijednosti dioptrije.
PREVENCIJA
Smanjenje broja školskih sati kao i vremena potrebnog za izradu zadaća dio su nacionalnih strategija nekih razvijenih zemalja koje se ozbiljnije suočavaju sa epidemijom kratkovidosti.
Upotreba mobilnih telefona i drugih digitalnih uređaja treba biti svedena na minimum.
Redovni sistematski oftalmološki pregledi i adekvatna korekcija dioptrije, te primjena preporučenih mjera mogu doprinijeti očuvanja vida kod djece školskog uzrasta.